Pripreme su trajale dva tjedna i jučer smo imali prilike prvi puta prisustvovati takvim večerima. Početak je bio u 17 sati te su već u prijepodnevnim satima počele pripreme. S nekoliko promjena u interijeru knjižnice dobilo se ugodno mjesto druženja. Naime, stolice smo poslagali u polukrug, upalili smo mirisne svjećice, a uz lagane zvuke tamburice, miris cimeta koji se širio iz tek pečene štrudle s jabukama, prekrasne fotografije Slavonije i slavonskih motiva, učeničkih crteža Dragutina Tadijanovića i Huge Badalića, pjesničke večeri mogle su početi! Učenici naše škole i ovaj put nisu nas ostavili ravnodušnima te su nas sa svojim pjesmama podsjetili na ljepote našeg slavonskog kraja. Motivi poput rodnih žitnih polja, žetve, seljačkih kola, narodne nošnje, suncokreta, rasnih konja, ravnica, dukata, lipa, momaka i divojaka, zlatoveza, slavonskog kola, taraba, tamburica, snaša i šokaca, stoljetnog hrasta, preplavili su sjetnim osjećajima sve prisutne… Više od dvadeset pet učenika – pjesnika podijelilo je s nama svoja razmišljanja, htjenja, čuvstva, maštu… Učenica sedmog razreda Dalija Pranjić ugodnu atmosferu učinila je čarobnom uz zvuke poznatih melodija koje je izvela na gitari, učenik petog razreda Mladen Stanković vještim potezima olovke crtao je Tadijin portret, a kroz program su nas vodili učenici sedmog razreda Ivana Jeleč i Luka Sedlovski. I, zaista, Tadija je bio i ostao snažan i ponosan stoljetni slavonski hrast koji je pune 102 godine odolijevao svim nedaćama vremena te nas je uveseljavao svojim pjesničkim postojanjem, a uveseljava nas i dalje…

Ostale fotografije pogledajte u našoj fotogaleriji.