Danas, 18. studenog, na 23. obljetnicu pada Vukovara, u našoj školi smo odali počast Gradu Heroju i svim herojima grada Vukovara, poginulim i nestalim braniteljima i civilima, svima koji su preživjeli pakao tromjesečne opsade, svima koji  su izgubili najmilije i dio sebe u ratnom vihoru. Prisjetili smo se ratne agonije koja je počela 25. kolovoza 1991. godine. Slabo naoružani branitelji neočekivano su pružili otpor nadmoćnoj vojsci JNA i odolijevali im 3 mjeseca. Ljudi su živjeli u podrumima, u strahu i užasu koji se širio gradom. Svakodnevna izvješća iz Vukovara slao je novinar Siniša Glavašević te svako završavao riječima: „Vukovar neće pasti!“ Na žalost, Vukovar je pao i tek onda je započeo srpski zločin nezapamćenih razmjera. Iz bolnice je odvedeno i ubijeno 260 ranjenika. 3500 tisuće ljudi je poginulo u Vukovaru, od toga, 86-ero djece. Mnogi se i danas smatraju nestalima. Ubijen je i Siniša Glavašević čija dva teksta koja smo pročitali (Priča o gradu i Priča o neprijateljima) govore o ljubavi prema Vukovaru bez imalo traga mržnje i osude. Koliko velik mora biti čovjek koji ostavlja svoje srce otvorenim za sve ljude dobre volje, koji poziva na mir, u vihoru rata.
Neka nam Vukovar svima bude podsjetnik na hrabrost, požrtvovnost i domoljublje. Budimo na ponos svima onima koji su se borili za slobodu, za sve nas.